Brojnim kulturnim i vjerskim sadržajima tijekom ovogodišnjeg programa obilježavanja Stivanje vjernički puk Trogira proslavio je veliki jubilej. Na sam blagdan nebeskoga zaštitnika grada, o 900. obljetnici smrti bl. Ivana Trogirskoga, u ponedjeljak 14. studenoga, svečanu misu, kojoj je prethodila procesija ulicama stare gradske jezgre, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, dekanom Trogirskoga dekanata i katedralnim župnikom don Pavom Piplicom i ostalim svećenstvom dekanata, nadbiskupije i šire.

Na samom početku misnoga slavlja okupljenima u katedrali Sv. Lovre obratio se mons. Barišić. Ljepota groba, duga stoljetna tradicija kulta, svečanost slavlja, sve to govori o kakvom se odnosu između sv. Ivana i njegova Trogira radi. Trogirani svake godine svečano slave svoga svetog zaštitnika ali ove godine to slave na još jedan svečaniji način. Sveti Ivan bio je biskup u svom Trogiru 47 godina, ali već 900 godina zaštitnik je ovoga bisera kulture i duhovnosti. I nikakvo čudo da su to prepoznali i zaštitnici zemaljske dimenzije pa je Trogir od 1997. i pod zaštitom UNESCO-a. Stoga ova obljetnica zavrjeđuje da naš kardinal predvodi euharistijsko slavlje. Zagrebački nadbiskupi i Zagrebačka nadbiskupija osjećaju trajni dug prema Trogiru. Jer je upravo taj grad, grad svetaca i velikih ljudi, zadužio i grad Zagreb. Tu je rođen i bl. Augustin Kažotić koji je tolike godine bio zagrebački biskup i unaprijedio Zagreb i zagrebačku Crkvu. I ovo je danas jedan gest zagrebačkog nadbiskupa prema ovom gradu i ovoj crkvi, istaknuo je mons. Barišić te u ozračju trogirskoga slavlja na osobit način pozdravio kardinala Bozanića, župnika domaćina don Pavu Piplicu, okupljene svećenike, redovnice i redovnike, trogirskoga gradonačelnika, predstavnike županijske i državne vlasti te hodočasnike i vjernike.

U homiliji kardinal Bozanić istaknuo je kako svatko kad dođe u grad Trogir ostane zadivljen ljepotom i skladom ulica i građevina, umjetničkih djela i Bogom dane prirode. Dah nam zaustavljaju tragovi prošlosti i slojevi koji su urastali jedni u druge, a na poseban način u svemu tome vidljiv je pečat kršćanske kulture. Tim se tragovima i pečatu može pristupiti izvanjski i ostati na površini, ali oni nas pozivaju da zastanemo, dublje razmotrimo i pitamo se o izvorištu i korijenu koji su iznjedrili tako bogate plodove. No, danas smo došli ovamo ne kao slučajni prolaznici, puki promatrači ili znatiželjnici. Ovdje smo kao vjernici i hodočasnici. Cilj našega hoda je središte ove prekrasne crkve – oltar na kojemu kao Crkva slavimo Kristovu žrtvu. Po oltaru živimo Kristovu euharistijsku prisutnost koja oblikuje Crkvu, pokazujući predivne plodove svetosti. Došli smo ovamo zahvaliti Bogu i moliti zagovor svetoga Ivana Trogirskoga, sveca koji devet stoljeća zaštitnički bdije nad gradom Trogirom, nad Crkvom, nad Dalmacijom i cijelom Hrvatskom. Godina njegove smrti ostala je zabilježena ne kao spomen smrti, nego kao spomen života i biskupske službe u davnim vremenima koja govore do danas. Zastajanje ovdje pred poviješću dugom više od devet stoljeća, u čovjeku pobuđuje poniznost i poštovanje. Poniznost, jer osjećamo da nas nadilazi otajstvo života i da su naša iskustva i naše spoznaje ograničeni. Poštovanje, jer su postojali ljudi čiji je život ostao svjež i glas čujan koji iz te starine dopire do nas. Pa ipak, ta stoljeća dugih povijesnih razdoblja, mnoštvo događaja i ljudi može se spojiti u jedan događaj, u slavlje koje danas slavimo, jer ova Euharistija je djelo Božje prisutnosti, Božji dar čovjeku, istaknuo je, između ostaloga, kardinal Bozanić.

Kardinal je u Trogiru zahvalio Bogu i za bl. Augustina Kažotića, još jednoga znamenitog Trogiranina, zagrebačkoga biskupa, kojega često zaziva u potrebama svoje pastirske službe, u zajedništvu s molitvama upućenim bl. Alojziju Stepincu. A Trogiranima je poručio: U molitvi na grobu sv. Ivana Trogirskog, neka vas ne privlači samo blještavilo izvanjskih kamenih ploha, jer ispod njih se nalazi biser koji izvanjskomu daje smisao i sjaj. Ne zaustavljajmo se pogledom samo na okamenjenim licima svetaca i njihovim gestama. Molimo za dar Duha koji oživljuje i čuva kamenu postojanost pred stoljećima koja se slijevaju u Krista. Ni najljepše zemaljsko počivalište ne može biti ljepše od najsiromašnijega čovjeka koji se pouzdaje u Boga.

Na kraju misnoga slavlja dekan Pavao Piplica zahvalio je prvenstveno kardinalu Bozaniću na predvođenju svečane mise, a kardinal ga je darivao medaljonom blaženih pastira zagrebačkih: bl. Alojzija Stepinca i bl. Augustina Kažotića.