Arhiva članaka HRsvijet.net



OSTACI OSTATAKA

AUTOR: Mirko Omrčen


Kad se jedna zemlja i jedan narod odluči za demokratske standarde a oni izostanu, onda je to prevara i podcjenjivanje vlastitog naroda, od strane onih koji takve standarde nisu omogućili. Danas se narodu misli zamazati oči hrvatskom državom čijim se ostvarenjem želi reći kako je i sam cilj ostvaren. No ta država nije ostvarila ono bitno a to je sama sloboda, osobito ona ekonomska.

Naša sloboda danas je samo formalna i falsificirana.

U ovakvoj državi narodu je dozvoljeno sudjelovati na najnižoj mogućoj ljestvici na kojoj se uglavnom ništa ne pita, nego samo sluša i izvršava. Državom ga se svjesno vara, obmanjuje, umrtvljuje, pljačka, izrabljuje. Drži ga se u apatiji i bezvoljnosti.

Sam narod vjerovao je da će država biti zbog njega kao naroda, zbog svih Hrvata koji čine narod, te da će on u takvoj državi biti čovjek, slobodan, ugledan, sa svim pravima i dužnostima. Vjerovao je da će to biti država u kojoj bi kao zreo narod i slobodan narod mogao živjeti prema drugima i u sebi, a ne, kako tome jest, da bi tuđe diktature i pothvate zamijenio vlastitima. Da bi se te diktature i pothvati opravdali, mnogi koji ih žele opravdati upotrebljavaju u svome žargonu izraz : “ Hrvatska je zemlja mlade demokracije “ kao formulaciju sadašnjeg stanja u zemlji .

U demokraciji sama demokracija ne može biti ni mlada ni stara. Ona jest ili nije...

Kad su npr. skandinavske zemlje usvojile demokratske standarde demokracija im je u tom trenutku bila demokracija u punom smislu te riječi. Nije im trebalo dvadeset ili više godina, kao nama, da bi to postala. Skandinavski, a i drugi, narodi koji su ostvarili demokratske standarde nisu nad ljudi da bi mogli ostvariti ono što recimo mi Hrvati ne možemo. Nisu ni zreliji narod od našeg naroda.

Tko god da razgovara s jednim Hrvatom, seljakom ili radnikom ustanovit će da on ne daje nikome punomoći u smislu da radi što hoće, a sebe da bi smatrao praktično neodgovornim, nego naprotiv, da u njemu stalno kolaju osjećaji ispitivanja, kritičnosti i rasuđivanja.

Za našeg čovjeka se može reći da je lojalan i ta lojalnost je vrlo živa u njegovim osjećajima, ali je krivo smatrati da ta lojalnost i poštovanje znači i likvidiranje vlastite odgovornosti, pameti i dostojanstva, odnosno uništenje vlastite osobnosti. Stoga njemu kao takvome treba drugačija demokracija od ove sadašnje.

Današnji politički sustav nije demokratski jer je sloboda pala ispod donje granice. Ovakvim se sustavom ljude obmanjuje da su slobodni, što neki i misle da jesu, no vrlo su u krivu. Hrvatski čovjek, radnik i seljak slobodan je samo tijekom izbora za članove parlamenta. Čim to završi, opet je podjarmljen. To nije nikakva sloboda, to je ništa.

I tada kad se bira, kad se narodu da, da odlučuje i preuzme odgovornost kroz glasačku kutiju jednom u četiri godine, nije mu dana mogućnost nekog izbora. Dana mu je mogućnost da izabere uvijek manje-više istoga. Odnosno bira uvijek između suprotstavljenih elit,a a rezultat toga je vladavina nekolicine koji nam, umjesto prave demokracije, nude izbore koji su trik kojim smo lukavo navedeni da povjerujemo u vlastitu slobodu

Takva nametnuta demokracija stvorila je golemu nejednakost koja je izvrgnula ruglu i samu ideju demokracije. Ne samo da smo nejednaki u ekonomskom pogledu i materijalno već narodu nije dopušteno nikakvo sudjelovanje u donošenju odluka ma kako one bitne bile. Tu nejednakost pokazuju i posljednji događaji koji su vezani uz krnjenje suvereniteta naše državice, odnosno “ostatka ostataka “ nekad slavnog kraljevstva. Umjesto da o tome referendumom odlučuju oni kojima zemlja i pripada i koji su se za nju i borili, odlučivat će šaka samovoljnika koji bi Hrvatsku prodali za šaku judinih škuda.

Ovaj ostatak Hrvatske biti će primljen u EU ovako ili onako, no pitanje bitnije od toga jest to, da li mi već sada znamo što i kako nakon njenog raspada?

Sva velika carstva i sve stvorene zajednice raspadale su se i nisu trajale vječno. Slijedeći tu činjenicu nije teško predvidjeti da će se to jednom desiti i sa ujedinjenom Europom. Nađe li nas taj trenutak nespremne “ ni ostatak neće ostati“. Od toga će nas jedino Bog moći spasiti. No za taj spas potrebno je ostvariti zajedništvo s Njim. On i poziva ljude i narod da budu u zajedništvu s Njim, da se obrate kako bi mogli biti spašeni.

“ Obraćenje - spas vam je….Ali vi ne htjedoste!“ ( Iz 30,15)

 

 

 

 

 

,