Arhiva članaka HRsvijet.net


Isus je svoje suvremenike upozorio da se čuvaju lažnih proroka, pa im je poručio »Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati« (Mt 7, 15-16). Ta kratka ali jasna rečenica nosi u sebi toliku snagu i jedino je pravo mjerilo kako razlučiti grabežljive vukove od nevinih ovaca. A vukova je u Hrvata i previše. Rijetko se jasno izjasne da su to, pa većinom nastupaju u ovčjem odijelu. Besprekidno pričaju bajke o nekoj boljoj i svjetlijoj budućnosti, gospodarskom prospreritetu i drugim mitovima koje proizvoljno plasiraju da maskiraju proždrljivost, pohlepu i bezobzirnost.

Plodovi su naravno i slijepcima “vidljivi”, no stječe se dojam da je narod malaksao, iscrpljen, duhovno i moralno istrošen. A kako i nebi, godinama je birao jednu opciju, pa drugu, a možda i neku treću, da bi s vremenom shvatio da tu zapravo nema skoro nikakve razlike. Vuk je vuk, bio on siv, bijel ili crn.

Hrvatski vukovi su dobro organizirani, postoje dva velika čopora i više manjih koji im se po potrebi pridruže u zajedničkom lovu. I najniži vuk u zapovijednom lancu - omega je sit, a mladunaci su mu za najmanje četri koljena obezbjeđeni plijenom. Kako i nebi, sposobni su, imaju dobre očnjake, a i režanje su dobro savladali. To su ih naučili njihovi roditelji, iskusni vukovi koji su decenijama imali svoj teritorij u kojima ovce nisu smjele ni beknuti. Silom prilika shvatili su da to danas nije održljivo, pa su se prilagodili, i to uspješno.

Njihov dobro razvijeni miris im je pri tome dobro poslužio.Prvo što su uradili je da su promjenili taktiku i preobukli se u svoj plijen. Današnji vukovi se ne sporazumijevaju govorom tijela, mirisom ili zvukovima, nego jezikom ovaca. Ali svoj djelokug i dalje obilježavaju urinom i izmetom. Populacija vukova iz godine u godinu je veća, mada službena izvješća govore o njihovoj navodnoj ugroženosti. Hrvatski vukovi veselo mahaju repom, svjesni da su vladari a ovce se još nisu dozvale pameti. Samo blejati sumnjam da će pomoći...

A.B.

pismaiznjemačke