Arhiva članaka HRsvijet.net


Bezuspješno puhanje na žarulje u Kopenhagenu

AUTOR: Dr. Branimir Molak, dipl. inž.

 

Mediji su nas iz dana u dan terorizirali besmislenim masovnim okupljanjem besposlenih u Kopenhagenu koji „spašavaju“ Zemlju od korištenja fosilnih goriva. Evo kako je u biti: Godišnji energetski tok Sunca (5,62E24 J/god.) na Zemlju oko 10.000 puta je veći nego je današnja godišnja potrošnja klasičnih energenata čovječanstva na Zemlji (ugljen, nafta, plin, nuklearna, hidro, biomasa - otpad....). Tome treba dodati geotermički tok (1E21 J/god) – geotermalnu energiju - izazvan raspadom radioaktivnih izotopa u Zemlji koji je oko 5000 puta manja od toka Sunca i energiju uslijed gravitacije planeta (0,094E21 J/god) koja izaziva plimu i oseku, koja je oko 50.000 puta manja od toka Sunca. Energetski tok Sunca nepresušan je obnovljiv izvor energije na Zemlji i ne prijeti kriza.

Ali..... Svaki energetski izvor koji se želi koristiti (klasični kao i obnovljivi) mora dati odgovor na niz pitanja, među kojima su:

A1.- fizikalne mogućnosti pridobivanja energije?;

A2.- tehničku izvodivost zamišljenog načina korištenja?;

A3.- gospodarstvenost pojedinog rješenja? i

A4.- društvenu prihvatljivost pojedinog energenta?

 

B1.- koliki je energetski potencijal pojedinog izvora ?;

B2.- koliki su troškovi njegova korištenja ?;

B3.- koji i koliki su utjecaji na okolinu ?;

B4.- kojim načinom koristiti pojedini izvor ?

 

C1.- sigurnost opskrbe (pravi energent u pravo vrijeme na pravom mjestu)?;

C2.- minimalizaciju troškova energenata?;

C3.- očuvanje okoliša?;

C4.- učinkovitost korištenja zbog gubitaka u energetskim transformacijama?;

C5.- znanje o tome koje energetske objekte graditi danas, što planirati za sutra (10-20 godina) i što poglavito istraživati za prekosutra (20-50 godina)?.

 

Mnogi obnovljivi izvori (dobiveni pretvorbom procesima u prirodi na Zemlji a zatim čovjekovim napravama) osim hidroenergije danas ne daju zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja i zbog toga se ne koriste u onoj mjeri koliko bi ljudi htjeli. Političari skupljaju političke bodove propagiranjem obnovljivih izvora i tobožnjom brigom za spas Zemlje (Zato se i okupljaju u velikom broju na besmislenim raspravama o „spasu“ Zemlje u turističkim odredištima (Rio, Kyoto, Kopenhagen,...).

Umjesto istine o zbivanjima u području energetike javnost se u nizu zemalja podgrijava dezinformacijama o klimatskim promjenama "izazvanim" korištenjem energije - izmišljotini nuklearaca nakon problema s nesrećama u nuklearnim elektranama i trgovaca vjetrenjačama i solarnim kolektorima (za pretvorbu u električnu energiju). Nakon besplodnih rasprava i "ograničenja" emisija CO2 u Kytou 1996.(100.000 besposlenih licemjera na skupu – samo na putovanje na skup potrošili su više energije nego što stanovnici nekih zemalja potroše za cijela života, a ograničili bi im potrošnju energije)  sada su se preselili u Kopenhagen, a od 1997. - 2007. upravo je najviše od svih energenata u svijetu porasla potrošnja ugljena, čak za 37,1%.


Potrošnja ugljena (milijuna tona oekv) u svijetu 1997. i 2007. u područjima svijeta

 

Klimatske promijene su evidentne (kao i pojava epidemija bolesti) i uvijek ih je bilo i bit će ih na Zemlji, ali nije dokazano da su izazvane spaljivanjem fosilnih goriva (udio čovjeka je zanemariv prema drugome što ih izaziva). Kad bi promijene uslijed korištenja energije bile bitne, onda je zbog svjetskog porasta potrošnje ugljena od 37,1% u razdoblju od samo 10 godina (poslije "ograničenja" iz Kyotoa) već trebao nastupiti „smak“ svijeta.

Prijevara je insistiranje na prestanku trošenja fosilnih goriva i njihovoj zamjeni sa preskupim obnovljivim izvorima (vjetrenjače i solarni kolektori) i korištenje nuklearne energije u društvima posve nezrelim za njeno korištenje i želja za vladanjem stanovnicima i državama (IPCC UN  i  WHO). U pozadini je samo zarada onih koji takve naprave prodaju, kao što je kod tzv. svinjske gripe zarada farmaceutske industrije.

Udio korištenja dodatnih obnovljivih izvora (geotermalna, vjetar, sunce) u proizvodnji umrežene električne energije u svijetu je danas tek oko 0,5%, a kod nas u Hrvatskoj bi „trebao“ vjetar rješavati probleme u proizvodnji električne energije („malo vitra–malo sutra“), a za gubitke električne energije u HEP-u: koji dosižu i više od 23% u odnosu na energiju predanu potrošačima (više nego što potroši cijela industrija ili više nego je cjelokupni preostali hidropotencijal za izgradnju hidroelektrana u Hrvatskoj) nitko ne mari.


GUBICI I SAMOPOTROŠNJA ELEKTRANA U HRVATSKOJ

Da na cijeloj obali izgrade vjetrenjače ne bi ih bilo dovoljno da proizvedu onoliko električne energije koliko HEP izgubi, a slave otvaranje vjetrenjača (koje nam stranci skupo prodaju) umjesto da izgrade elektromrežu (domaćom opremom).

U Hrvatskoj i u svijetu ima mnogo važnijih problema nego što je ova izmišljotina o ograničenju emisije CO2 za skretanje pažnje sa važnijih tema. Neki od tih problema u Hrvatskoj o kojima se ne smije govoriti su:

- već spomenuti suludi rad elektroenergetskog sustava - gubici električne energije ponekad čak više 23 % potrošnje i veći nego potrošnja električne energije cjelokupne industrije ili preostalog hidropotencijala u Hrvatskoj za izgradnju novih hidroelektrana;

- izvoz plina u Italiju (u biti besplatno tj. samo za ulog Talijana u eksploataciju), a za uvoz plina iz Rusije kojim nadoknađujemo izvoz plaćamo 6-8 puta više, uz laži da Hrvatska proizvodi samo 60% plina koji joj treba za potrošnju, kako bi se prikrio izvoz:

 

BILANCA PLINA U HRVATSKOJ

- prodaja 1/4 INA-e Mađarima za samo 500 milijuna USD i otkup beznačajnog skladišta plina Okoli za čak 250 milijuna USD;

- neracionalno trošenje oko 1 milijarde m3 plina u Petrokemiji i HEP-u;

- štete uslijed ugovora o NEK-u od oko 2 milijarde USD;

- izvoz naftnih derivata agresoru za vrijeme rata (treba tražiti naftne dnevnike a ne fantomske topničke, jer da nije bilo izvoza nafte i derivata agresoru rat bi kraće trajao i žrtava bi bilo manje), a onaj koji se izvozom bavio, tuži osobu koja je to javno kazala, zbog duševnog bola;

- prekomjerno skupi plin (za kućanstva je 10 puta skuplji nego što je njegova cijena proizvođenja iz Jadrana i još su ga poskupili – plinski harač), naftni derivati i električna energija u odnosu na kupovnu moć stanovnika, a sve to posljedica sulude energetske politike;
- Hrvatska je (u energetici) već sada u čistom kolonijalnom odnosu prema Italiji, Mađarskoj i Sloveniji, a ljudi se bave skupljanjem potpisa za referendum zbog mogućeg arbitražnog rješavanja pitanja mora (u kojem možda ima nafte i plina?)....

Ukratko: Puhanje na žarulje u Kopenhagenu „pokriva“ u Hrvatskoj energetici užas do užasa.


{googleAds}<script type="text/javascript"><!--
google_ad_client = "pub-4856610173099525";
/* 300x250, HOSTAMO SL-TEX */
google_ad_slot = "8444226637";
google_ad_width = 300;
google_ad_height = 250;
//-->
</script>
<script type="text/javascript"
src="http://pagead2.googlesyndication.com/pagead/show_ads.js">
</script>{/googleAds}

 

Sjev. J. i sred. Europa + Arapske z.+ Azija +

Amerika Amerika Euroazija Afrika Pacifik