Arhiva članaka HRsvijet.net


 

E moj narode, divnih si se predstava nagledao

AUTOR: Amalija Šašek


Bezbrižni Ive uživao je u 'malo vitra' prije šest mjeseci, mislio je da se riješio svih ucjena, briga i odgovornosti. Ostavio je Jacu da naivnim građanima govori kako je ona ta koja će Hrvatsku odvesti put Europske unije, spasiti državni proračun, zaustaviti otkaze i još koješta… Jaca je pak u slobodno vrijeme pripremala krumpir salatu za svog naizgled žestokog suparnika, SDP-ovca Zorana Milanovića, dok je on laprdao o prijevremenim izborima. Naizgled su se počele rješavati korupcijske afere, menadžeri državnih tvrtki tople su fotelje zamijenili zatvorskim rešetkama, govorili su nam da je spor sa Slovenijom gotovo riješen… U međuvremenu smo se imali prilike i nasmijati međusobnim prepucavanje Mesića s Pantovčaka i Sanadera koji je s vremena na vrijeme izronio kako bi predsjedniku zaprijetio USKOK-om. Prava idila.

Oni s vrha piramide, negdje u Bruxellesu, Washingtonu, Bavarskoj, Parizu, nije ni bitno gdje, zadovoljno su trljali rukama, plan je uspio. Međutim, nešto nedostaje, treba nam još nešto da bi Hrvate uvjerili kako su na pravom putu, mislili su oni. Imali smo problem imenom Ivo, njega smo riješili, nakon što smo ga iskoristili. Kao reakcija došla je Jaca, ali pravo bi rješenje bilo da njoj malo poraste popularnost. Osim toga, Hrvatska bi trebala dobiti nama najpogodnijeg predsjednika, morat ćemo se i za to nekako pobrinuti, ali moramo biti diskretni, šaputalo se u vrhu piramide.

U međuvremenu strani su mediji počeli spominjati Ivu i njegove malverzacije s Hypo bankom. Zanimljivo je da su baš u ovo vrijeme došli do tih informacija.

Bilo je to dobro vrijeme, kad usporedimo s ovim što nam se sada događa. Ive više ne uživa u 'malo vitra', Jaca je zaboravila na krumpire, a nestao je i Milanović, koji je poslao svoje podanike iz SDP-a da još koji put spomenu prijevremene izbore, ali im je zabranio da otkriju kako to namjeravaju spasiti Hrvatsku.

I tako su se vrata pakla još malo odškrinula, Ive se vratio, naizgled ponosan i siguran, izgrdio je Jacu, a hrvatskim se medijima orilo kako bivši premijer želi preuzeti vlast, do kraja slomiti gospodarstvo, zaustaviti rad pravosuđa kako bi sebe spasio, ali i blokirati pregovore s Europskom unijom. Zaista puno posla za jednog čovjeka. Njegova slava trajala je samo jedan dan, a onda sasvim (ne)očekivano na prijestolje ponovno i ponosno dolazi Jaca. Sigurna i čvrsta, uz podršku vrha stranke, koji je nepomično stajao uz nju, predsjednica vlade izbrisala je ime Ive Sanadera sa popisa članova HDZ-a.

S obzirom da je Ivo bio taj koji je trebao srušiti državu, možemo pretpostaviti da je bio u teškom stanju šoka kad je samo hladno narodu poručio da poštuje odluku Jadranke Kosor.

Bravo Jaca! Govorili su Hrvati. Pokaži zube, sve ih izbaci, likovao je narod. Međutim, nikoga više za predsjedničke izbore nije bilo briga. Prolaze zadnji dani kampanje, a kandidati umjesto o svom programu govore o Sanaderu. Istina, predsjednik nema velike ovlasti, našom državom vlada vlada. Ali, nije li predsjednik taj koji bi trebao predstavljati našu Hrvatsku u svijetu, sklapati 'prijateljstva' s drugim  zemljama… Trebamo dakle izabrati između opuštenog gradonačelnika sumnjive prošlosti i ponekad neprikladnog ponašanja i anonimnog g. Savršenog, školovanog i ljubaznog. Fasciniralo me kad je jedan hrvatski medij objavio vijest da je g. Savršeni pomogao starici da se digne nakon što je pala. Pa ljudi moji, ne bi li to napravio svaki normalan čovjek.

Sjetite se samo kako je Barack Obama došao na mjesto predsjednika SAD-a. George W. Bush u vrlo je kratkom vremenu postao najomrženija osoba u zemlji, krivilo ga se zbog laži kojima je izazvao rat u Iraku. Krivilo ga se zbog gospodarske krize u SAD-u, koja se proširila na cijeli svijet. Krivilo ga se jer je priprost i žedan krvi. Onda je došao gospodin imenom Nada. Barack Obama, prvi afroamerikanac u povijesti SAD-a zasjeo je na mjesto predsjednika i tako napokon ispunio san Martina Luthera Kinga. No kad je 1963. godine Martin Luther King izrekao svoj slavni govor, vjerojatno nije želio da se njegovim citatima služi čovjek koji nastavlja politiku rata i straha i da za to dobije Nobelovu nagradu za mir. No, toliko slične politike, a toliko različitih ljudi u biti i ne čude s obzirom na činjenicu da se samo gornji sloj vladajuće kreme mijenja, a srž, tj. savjetnici ostaju isti.

No vratimo se u domovinu, ovo su već ne znam koji izbori po redu, a mišljenje građana je isto. Izaberimo manje zlo, poručuju Hrvati. Ne glasujemo za ovog prvog, nego protiv onog drugog, objašnjava narod. No, ono što vide na televiziji i pročitaju u novinama za hrvatski je narod, kao i za većinu naroda svijeta, još uvijek svetinja. Ništa nije crno ili bijelo, već je sivo, a mi ne biramo između svjetla i tame, ne biramo čak ni ono što je najbolje za nas, jer nama neće biti bolje.

Novi će predsjednik biti inauguriran, neki će pljeskati, neki će biti ljuti, ali Hrvati i dalje neće biti sigurni hoće li sutra imati posao ili dobiti plaću. I dalje će biti sve više onih koji kopaju po smeću. Dakle, sasvim je svejedno.

Onda će doći spas, ući ćemo u Europsku uniju, zadovoljno ćemo prihvatiti drugu valutu, neće nam biti važno što kupujemo najlošiji kruh u pekari, što kafiće gledamo samo izvana, što ne možemo platiti račune. Bit ćemo ponovno članovi jedne skupine zemalja, nakon 20 godina ponovno nećemo biti sami.

Objeručke ćemo prihvatiti strance koji će nam uzeti i ovo malo posla što imamo, odreći ćemo se i svog jezika ako treba, jer je naša vlada tako htjela.

Još jedan igrokaz privodi se kraju, lutke su već istrošene, no, ne brinite, ubrzo će ih zamijeniti novima. Nadajmo se da će u bliskoj budućnosti zamijeniti i scenariste.