-Očigledan je interes SAD za zaoštravanjem sukoba s Ruskom federacijom, ali to nisu ili ne moraju biti interesi članica EU poput Njemačke, izjavio je u intervju Hrvatskom Medijskom Servisu dr Mile Lasić, profesor međunarodnih odnosa i europskih integracija na Sveučilištu u Mostaru i član ekspertne skupine za promjenu Ustava BiH formirane prošle godine od strane veleposlanstva SAD-a u Sarajevu.

Ugledni mostarski profesor, koji je političku karijeru započeo kao šef kabineta nekadašnjeg komunističkog prvaka Branka Mikulića, da bi nakon kraće znanstvene karijere u Njemačkoj postao jedan od profesora na Sveučilištu u Mostaru, upozorava na različita gledišta i interese SAD-a i Njemačke prema ukrajinskoj krizi.

-U igri je sudbina Ukrajine, unatoč ranijih gentlemenskih dogovora zapadni politički i vojni stratezi ne uzdržavaju se od širenja NATO zone utjecaja do samih granica Ruske federacije. U pozadini je aktualnih političkih i vojnih igara, dakle, neskrivena ambicija SAD uvući Rusku federaciju u otvorena neprijateljstva sa Zapadom, ma koliko se ne može govoriti o nekom jedinstvenom zapadnom interesu za ovu vrstu sukobljavanja – istaknuo je Lasić.

Smatra da interesi SAD-a i Njemačke u ovom slučaju nisu zajednički.

-Smije se, čak, ustvrditi da nije ni njemački ni uopće zapadnoeuropski interes upustiti se u novu hladnoratovsku utrku zbog Krima ili Istočne Ukrajine, suviše su isprepleteni energetski i trgovinski interesi pojedinih zemalja EU s Ruskom federacijom – prosuđuje Lasić, otvoreno aludirajući na činjenicu da je Njemačka glavni vanjskotrgovinski partner Rusije

Upozorava da je ruska energetska politika i američka nakana nastavka hladnog rata glavni uzročnici ove krize.

-Putin je povratio Rusku federaciju u orbitu svjetske politike ne samo energetskom politikom, nego kontriranjem SAD-u putem vojnog pakta kakav je „Šangajski“, ili primjerice u Siriji, u kojoj Rusija ima vojne baze i druge interese. Osim toga, Putin je uveo burzu sirovina kao regulatora cijena nafte i plina, što podrazumijeva dugoročno zamjenu u jednom dijelu svijeta trgovine u dolarima. S Kinom je postigao dogovor da će gospodarsku razmjenu vršiti u domaćim valutama rublji i juanu. To je opet pojmljeno u Washingtonu kao direktan napad na monopolsku obračunsku poziciju koju dolar ima u svjetskoj trgovini sirovinama. Dolar se ne slučajno zovu „petro-dolarom“, jer nafta u svjetskom gospodarstvu ima značenje krvotoka u ljudskom organizmu – kazao je Lasić.

Događanja u Ukrajini usporedio je s „arapskim proljećem“.

-Gadafi je, primjerice, htio uvesti svoju valutu koja bi bila utemeljena u zlatnim rezervama, dok je Sadam Hussein htio uvesti euro kao obračunsku valutu, pa su dobili „arapsko proljeće“ i „pustinjsku oluju“ pod plaštom demokratsko-liberalnih revolucija. Dobili su, zapravo, umjesto „novog svjetskog poretka“ povratak u vlastiti srednji vijek, jer su tek kao takvi idealni partneri velikosilničkim demokratama u zapadnom svijetu – smatra Lasić.

Smatra da su europsko-ruski interesi u sferi energije i trgovinske razmjene kompatibilniji nego što se misli u Washingtonu .

-Amerikanci se ne odriču unilateralne politike u međunarodnim odnosima, potcjenjujući ne samo objekte njihove politike nego i svoje saveznike, u prvom redu EU. A to može i da osveti. Tko ne respektira Rusku federaciju, dakle, tko i dalje razmišlja o njoj kao Jeljcinovoj poniženoj zemlji, riskira nove Krimove, ili još nešto gore. Njemački i ruski interesi, europski i ruski interesi su, naime, u sferi energije i trgovinske razmjene kompatibilniji nego što se misli u Washingtonu – smatra Lasić.

Procjenjuje da su SAD učinile sve da otupe oštricu EU u oblasti zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

-Ovo što se događa na Bliskom istoku i u Ukrajini mora sagledavati u kontekstu neprikrivena nastojanja SAD za slabljenjem Ruske federacije, ali i još uvijek nepostojanja u punom kapacitetu jedinstvene vanjske i sigurnosne politike EU. Sukladno Lisabonskom ugovoru opravdano je, dakle, govoriti o pozajedničenoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, pa i posebnom mjestu unutar institucija EU povjerenice za vanjsku i sigurnosnu politiku (potpredsjednica je Europske komisije, članica je Europskog vijeća, ima dvoipogodišnji mandat na čelu Općeg vijeća za vanjsku i i sigurnosni politiku, s mogućnošću reizbora, prva je osoba u novooformljenom Vanjskopolitičkom servisu – EEAS), pa ipak EU djeluje u velikim krizama kao prazna ljuštura bez sadržaja. SAD su, zapravo, učinile sve da otupe oštricu EU u ovoj oblasti kad već nisu mogle spriječiti pozajedničenje vanjske i sigurnosne politike EU. Očigledni je, dakle, interes SAD za zaoštravanjem sukoba s Ruskom federacijom, ali to nisu ili ne moraju biti interesi članica EU poput Njemačke, koja 45% proizvodnje strojeva i industrijskih alatki izvozi na rusko tržište, ili još uvijek uvozi najveći dio plina iz ruskih izvora – kazao je Lasić.

Raščlanjujući situaciju u BiH, ukazao je i na razloge zbog kojih među političarima u BiH nije moguće postići prijeko potrebni konsenzus glede europskih i euroatlanstskih integracija

-U zemlji „zamrznuta konflikta“ i „nezavršena rata“, kakva je BiH, nije logično očekivati ni jedan zajednički stav po krupnim pitanjima svjetske politike ili „kriznih žarišta“ u svijetu. Uostalom, posve je svejedno što političari malog formata, kakvi u pravilu jesu bh. političari, misle o svjetskoj politici. Oni su outsideri, uključivo MVP-a, ma kako se zvao. Njih nitko dodatno ne uzima za ozbiljno, jer nisu sposobni govoriti prema svijetu „jednim glasom“. Pa ni prijeko potrebni konsenzus glede europskih i euroatlanstskih integracija nije moguće postići u zemlji kakva je BiH, ma koliko bi ovo pitanje bilo biti ili ne biti za BiH, Naši političari su Europljani samo na riječima, dok su na djelu kabadahije, veliki anti-Europljani. – smatra Lasić.

Upozorio je da bi se političari iz BiH morali suzdržavati od prebrzih svrstavanja u prijeporima iza bilo koje strane, posebice kada iza prijepora stoje „velike sile“.

- Glede odnosa spram Izraela, pak, BiH se definitivno razlaže na njezine sastavnice, jedni su apriori uz Turke i Palestince, a drugi uz Ruse i Izrael, dok treći bivaju i u ovom prijeporu indolentni kao i u većini drugih. Službena njemačka politika, pak, je – prema očekivanju – i u aktulanom sukobu na strani države Izrael, jer skrb o Izraelu je jedan od vanjskih prioriteta njemačke politike, dakako što je povezano s užasnim događajima u prošlosti. U BiH bi se, dakle, moralo raditi na razvijanju senzibiliteta prema osjetljivim „kriznim žarištima“ na posve novi način: uzdržavati se od prebrzih svrstavanja u prijeporima iza bilo koje strane, posebice kada iza prijepora stoje „velike sile“ kao i u bliskoistočnomu i ukrajinskomu slučaju – istaknuo je Lasić.

Ukazao je na mogućnost da SAD u Ukrajini naprave nove kardinalne pogreške.

-Ja nisam anti-Amerikanac, dapače, poštujem ogromne doprinose američkih ljudi u kulturi i znanosti kao rijetko koje druge. No, glede američke vanjske politike moram kao profesor međunarodnih odnosa kazati da se nerijetko ponašaju kao „slon u staklenoj radnji“ (uključivo i u BiH), ili kao „grogirani bokser“. SAD se jednostavno nisu umjele nositi s teretom činjenice da su dobile iscrpljujući „hladni rat“, da su razložile sovjetsku imperiju u paramparčad, pa su se upustile u niz velikih avantura iz kojih više ne umiju izaći. O tomu svjedoči i porazna situacija u Iraku i Afganistanu, uključivo i logor Guantanamo. Kao da ih već opisani državni dug i status svjetske vojne sile broj jedan, ta eksplozivna mješavina nemoći i nadmoći, prosto tjera iz jedne pogreške u drugu. Postoji ozbiljan opasnost da i u slučaju Ukrajine naprave kardinalne greške. Amerikanci, očigledno, trebaju novi hladni rat, ili nastavak staroga u izmijenjenim geopolitičkim prilikama. Ne vjerujem da su se u SAD i Ruskoj federaciji stekli preduvjeti i za treći svjetski rat, niti pak da su Obama ili Putin predodređeni biti novi Hitler. Barack Obama je k tomu već u formi predujma nagrađen Nobelovom nagradom za mir, ničim zasluženom, pa se Putinu smješka ova objeda, ukoliko ne bude dovoljno pametan. Ne, neće biti uskoro trećeg svjetskog rata, ali mnoštvo je „zamrznutih konflikata“ u svijetu koji bi se u ambijentu novoga hladnoga rata mogli „odmrznuti“, zaključio je Lasić.

M.J.