Banke bi trebale imati značajnu ulogu u ekonomiji i gospodarstvu svake države. Međutim, one su odavno izgubile svrhu svoga izvornog postojanja i postale instrument bogaćenja pojedinaca.

Čovjek je u svakom društvu najveća vrijednost. Snaga društva temelji se prvenstveno na snazi svakog njenog pojedinca, a ne banaka.  Banke su u hrvatskoj u sprezi s političarima, svih stranaka koje su bile na vlasti, osiromašile građane i time indirektno ugrozile ekonomiju i gospodarstvo.

Stoga, moguće slabljenje moći banaka uzrokovano famoznom nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u slučaju „franak“, ne trebamo dramatizirati, kao što nam se sve češćim govorom o tome u medijima nameće na razmišljanje. Ne bojmo se; banke su nas dovoljno opljačkale da ni isplatom mnogo većeg iznosa od ovog koji bi morale isplatiti klijentima s kreditima vezanim uz švicarske franke neće propasti. A da se kojim slučajem i dogodi da propadnu, nema nikakva razloga za žalost i zabrinutost; kad smo preživjeli njihovo izrabljivanje, preživjet ćemo i budućnost bez njih na grbači. I, na kraju krajeva, zar su to naše banke?

U cijeloj ovoj priči od stručnih osoba rijetko tko spominje, a kamoli da ozbiljno razmatra pozitivne posljedice navedene presude. A ima ih. Itekako! Kad građani žive u pravno nesigurnom ambijentu u kojemu ih moćnici gule koliko god koji može, i oni se počnu „snalaziti“ osiguravati materijalnu egzistenciju na nezakonite načine, ali ne zato što im se takav način života sviđa, ne zato što su kriminalci (žive u neprestanom strahu da će ih stići sankcije za nezakonite radnje jer ako se na koga i primjene to će biti oni, najslabiji u društvu, koji će pružiti najmanji otpor, da se na njihovoj koži lažno prikaže da pravna država ipak funkcionira), nego zato jer misle da u tom trenutku, u takvom okruženju drugačije ne mogu.  Važi i obrnuto; kad građani vide da pravna država zaista počinje funkcionirati, da su oni koji žive u skladu sa zakonskim odredbama pravno zaštićeni, počet će sve više živjeti u skladu sa zakonima. To bi bila najveća dobrobit predmetne presude. Druga važna pozitivna posljedica je što bi stotinjak tisuća građana u ruke dobilo značajne iznose gotovinskog novca. Neki bi registrirali vlastiti obrt ili tvrtku, zaposlili sebe i možda još nekoga. Netko bi sagradio apartman, netko uložio u poljoprivrednu proizvodnju. Ostali bi, znatno platežno sposobniji nego prije, kupovinom raznih roba njihovim proizvođačima i trgovcima omogućili zaradu i nastavak posla. Daljnje pozitivne posljedice iz navedenog bi se u nekim slučajevima u društvu širile čak i geometrijskom progresijom.

Stoga, dao Bog da ovakva presuda postane i pravomoćna. A banke? Kako uopće možemo govoriti da bi vraćanjem ukradenog nešto izgubile?

Ivan Bašić