Cijela međunarodna zajednica, a ne samo Europska unija, ne znaju što će sa BiH, hoće li konačno prevladati rješavanje višegodišnje političke i svake druge krize u ovoj zemlji ili će se, u vremenima koji su pred nama, „vući“ raznorazni potezi koji će za cilj imati daljnje kontroliranje situacije, odnosno upravljanje krizom.

Skoro svakodnevno od tih istih predstavnika međunarodne zajednice možete čuti kako se „od potpisivanja Daytonskog sporazuma prije 17 godina ne vide nikakve promjene, kako je BiH u usporedbi s drugim zemaljama regije daleko iza njih na putu priključenja EU, itd.“

Dosta događaja vjerojatno i ide u prilog ovakvim tvrdnjama, no, ruku na srce, treba biti realan pa kazati da počesto puta rad i odluke međunarodne zajednice koje na izvjestan način posesivno ne dopuštaju domaćim zakonodavnim i izvršnim institucijama da odrastu, što predstavlja opravdani problem.

Budućnost ove države mora se bazirati na istinskoj, opipljivoj, a ne samo retoričkoj, ustavnoj jednakopravnosti tri konstitutivna naroda te političkim kompromisima legalnih i legitimnih predstavnika Hrvata, Srba i Bošnjaka. Ne sudeći je li njihov sadržaj ispravan ili nije, upravo su ti sporazumi, bazirani na političkom kompromisu, bili često meta kritika političke oporbe, ali i međunarodne zajednica koja u njima vidi opasnosti svoje opstojnosti u državi.

Posljednje izvješće visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka, kojega je prije par dana prezentirao na skupštini Vijeća sigurnosti UN-a u New Yorku u biti je samo dopunjeno izdanje prethodnog i to dopunjeno novinskim člancima pojedinih medijskih kuća iz BiH.

Inzkovo izvješće je nepotpuno, no to bolje poznavatelje političkih prilika u ovoj zemlji i ne iznenađuje kada se zna kako ga je dio njegovog osoblja iz OHR-a napisalo na osnovu novinskih članaka. Posebice, ako se zna kako Valentin Inzko u posljednje vrijeme ne kontaktira s domaćim dužnosnicima, osim par osoba koji dolaze ili su bliski bošnjačkoj političkoj eliti u BiH.

Inzkovo izvješće ne oslikava stvarno stanje u BiH, a neke od krupnih stvari oko kojih postoje veliki problemi oslikava i ocjenjuje kontroverznim. Primjer je glasovanje o Rezoluciji o Siriji za koje se tvrdi kako je izravno kršenje Ustava BiH dok ga on naziva kontroverznim. Dio njegovog izlaganja koji se odnosi na političku situaciju u BiH je zamagljen i kontradiktoran.

Inzkov govor zapravo je odraz pojedinačnih stajališta unutar političkog odjela OHR-a i pojedinih zemalja Vijeća za provedbu mira (PIC). Kada je pak u pitanju Federacija BiH potpuno su krivotvoreni navodi OHR-a. Sam Inzko je prije godinu dana napravio ovoj zemlji problem koji ni do danas nije riješen, a kako tvrde njegovi bliski suradnici ovih dana, neće ga on osobno niti riješiti.

Podsjećamo, ključni problem u zemlji je nastao upravo zbog naloga Inzka, odnosno OHR-a da suspendira odluku Središnjeg izbornog povjerenstva oko nelegalnosti vlasti u Federaciji BiH.

To je jedino tijelo, po Ustavu i zakonima BiH, ovlašteno za donošenje odluke oko vjerodostojnosti izbornog procesa.  Visoki predstavnik se u svom izvješću osvrnuo i na legitimne hrvatske političke predstavnike u BiH, gdje tvrdi kako su „HDZ BiH i HDZ 1990, shodno samom trenutku pozvale na stvaranje treće federalne jedinice s većinskim hrvatskim pučanstvom“.

Ubrzo je stigla i „usmena zahvala“ Inzku od legitimnih hrvatskih političkih predstavnika u kojoj se ističe „kako je pohvala ako je visoki predstavnik negdje kazao da ove dvije stranke zagovaraju ustavnu jednakopravnost hrvatskog naroda s druga dva naroda jer bez te ustavne jednakopravnosti ne može normalno funkcionirati ova zemlja“.

Na taj način Hrvati grade BiH i svjesni su da jedino kao takva može preživjeti te se vesele da Inzko o tome govori na sjednicama u New Yorku kada je u pitanju pozicija hrvatskog naroda, odnosno, zahvaljujemo mu što je, nenamjerno,  omogućio da se i hrvatski glas čuje u Vijeću sigurnosti UN-a.

Inzko ništa nije rekao osim onog što legitimna hrvatska politička volja u BiH dugo vremena zagovara s ciljem samoodrživosti i političke stabilnosti u BiH, a to je da se riješi pitanja sva tri naroda na jednak, odnosno simetričan način.

Drago nam je da su svi razumjeli, da dok se ne riješi pitanje hrvatskoga naroda, nemamo stabilnosti u BiH. Na nedavnom zasjedanju skupštine Vijeća sigurnosti UN-a, na kojoj je međunarodni gubernator za BiH Valentin Inzko pročitao svoje najnovije viđenje situacije u BiH mogli su se čuti kritički tonovi oko budućeg opstanka i rada ovog međunarodnog tijela iza čijeg su rada ostale brojne pogreške, koje će morati ispravljati domaća politička garnitura.

Njemački veleposlanik pri UN-u otvoreno se usprotivio budućem opstanku OHR-a u BiH, uz kritički osvrt da je rok ovakve institucije jednostavno istekao. S njim se slaže i ruska diplomacija. U reduciranju uloge OHR-a ili njegovom premještanju iz BiH sklono je i još nekoliko diplomata iz zemlja koje su članice Vijeća za provedbu mira. Čak je engleska i francuska diplomacija poručila da ovakav OHR nije više potreban BiH.

Turska diplomacija uz pomoć SAD-a nije sklona gašenju ili premještanju spomenute institucije iz BiH. I turska i američka politička garnitura opstanak OHR-a vežu uz svoje pragmatične političke interese. Američka diplomacija preko zamjenika šefa Ureda visokog predstavnika nastoji ostati duboko uključena u političke prilike u BiH, a Turska osluškuje i realizira interese koje proklamiraju bošnjačke političke stranke.

A bošnjačkoj političkoj eliti i medijima pod njihovom kontrolom, naravno da odgovara ostanak OHR-a i djelovanje ovog istog Inzka u ovoj zemlji, te posljednjih dana „časte“ legitimne političke predstavnike Hrvata i Srba da žele „otvoreno i javno zagovaraju raspad BiH“. Idu i korak dalje pa se pitaju „može li se i kako ukinuti Ured visokog predstavnika?

Odmah i daju odgovor te tvrde „kako je OHR sastavni dio pravnog i ustavnog poretka BiH i samim tim njegovo naglo ukidanje bi dovelo do pravnih praznina i preko toga do ustavne i još žešće političke krize. Radi se o tome da sve odredbe pravnog i ustavnog poretka naše zemlje mogu biti podvrgnute provjeri njihove usklađenosti s temeljnim principima međunarodnog prava, a za to je  vrhovni tumač upravo OHR“.

Zbog sve glasnijih zahtjeva za gašenjem ili premještanjem OHR-a iz BiH, bošnjačke političke elite preko naručenih tekstova u svojim medijima „igraju i na geostratešku kartu“ te ističu kako iza priče o zatvaranju OHR-a stoji nastojanje da se promijeni odnos snaga međunarodne zajednice u BiH.

„Ne smije se smetnuti da Rusija i Turska nastoje ojačati svoj utjecaj u Vijeću za implementaciju mira i da Rusija nerijetko službeno izuzima svoje mišljenje iz komunikea i deklaracija ove institucije uz neprestano zagovaranje ukidanja institucije visokog predstavnika. Zatvaranje OHR-a bi u institucionalnom i svakom drugom smislu automatski oslabilo ulogu i utjecaj službenog Washingtona na prilike u BiH. SAD već godinama, ne samo deklarativno, puno jače od Europe gura BiH k članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu. Iz svega proizlazi da ne treba biti poseban poznavatelj “visoke politike“ da bi se dokučilo zašto smeta OHR – njegovim zatvaranjem u situaciji kada je EU razjedinjen i izbacivanjem iz igre SAD-a, najlakše  bi bio otvoren najbrži put za disoluciju BiH, odnosno u prvoj fazi njezinu unutarnju podjelu na tri etnička entiteta,   u konačnici i raspad, a sve garnirano kontroliranim sukobima i nasiljem“, stoji u jednom takvom tekstu koji se posljednjih dana pojavio u jednoj tiskovini.

Na kraju se zaziva  i imenovanje posebnog izaslanika SAD-a u BiH koji bi usko surađivao s visokim predstavnikom ili pak imenovanje Amerikanca na čelo OHR-a čiji bi zamjenici bili predstavnici nekoliko država stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a.

Bilo kako bilo, po tim tekstovima OHR mora ostati što jasno implicira iz kojih krugova dolaze ovakvi medijski spinovi.

U međuvremenu je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo jednoglasnu odluku o obnovi mandata mirovnih trupa EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Članice Vijeća sigurnosti UN-a jednoglasno su i bez rasprave odlučile da trupe mirovnih snaga od oko 900 vojnika ostanu u BiH narednih 12 mjeseci, uslijed političke krize. Mandat EUFOR-a u BiH produžen je do 15. studenoga 2013. godine.

Hoće li i OHR-u ponovno biti produžen mandat u BiH znat će se do konca ovog mjeseca. Vjerojatno je da hoće, no, ostaje za vidjeti hoće li to biti na kratkotrajno razdoblje i hoće li Ured OHR-a biti premješten iz Sarajeva u npr. Genevu ili Bruxelles?

Mišo Relota