Poradi samosvjesti koju su svojim umijećem i hrabrosti ugradili u svakoga hrvatskog čovjeka, generali Ante Gotovina i Mladen Markač jesu istinski vitezovi hrvatskoga Domovinskog rata, pa to, u svijest ugrađeno, kolektivno priznanje zapovjednicima pobjedničke Hrvatske vojske ne će niti može poljuljati nikakva presuda haaškoga suda

Haaška presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, koja će 16. studenog biti objavljena nije rezultat prava niti pravde, nego ponaprije odnošaja snaga u međunarodnoj politici, pa ju kao i Haaški sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije treba smatrati tek političkom odlukom.

Kad bi to bilo drukčije onda generali Gotovina i Markač nikad ne bi ni završili u tamnicama toga sudišta. Kako bi se zanijekalo pravo napadnutoj državi na obranu i oslobađanje vlastitoga teritorija izmišljen je za potrebe optužnice pravni konstrukt o zločinačkom pothvatu.

Tužiteljstvo kao tek jedna od strana sudišta dobilo je političku povlasticu, kojom je za potrebe svoga konstrukta, preko različitih međunarodnih tijela ucjenjivalo dosadašnje Hrvatske vlade. One su, upravo zbog toga, bile prisiljene krivotvoriti dokumente, progoniti pojedince koji su ustajali protiv takvoga načina sudovanja, a po potrebi i naknadno fabricirati dokumentaciju potrebnu haaškom Tužiteljstvu da utjelovi cjelovitost svojih političkih optužnica.

Mnogi dobro upućeni stručnjaci u rad tog sudišta pravodobno su upozoravali na nestručnost sudskih službenika, sudaca i tužitelja, a javnosti je u posebnom sjećanju ostala zapamćena tužiteljica Carla del Ponte, koja je uživala u ponižavanju demokratski izabranih vlasti, a nije se ustručavala ni rasitičkih izjava o Hrvatima kao narodu "podlih kurvinih sinova".

Politički karakter suda nedavno je u Zagrebu potvrdio i potpredsjednik Haaškoga suda Carmel Agius tvrdnjom kako je ICTY "lider globalnoga rata za pravdu", čime je i sam postao jedna od zaraćenih strana, jer pravda nije istovjetna kod tlačitelja i potlačenih. Tvrdnja pak kako je sud otvorio prostor  za pomirenje, također otkriva politiku kao njegovu primarnu dimenziju, osim ako nema ambicija poput nekadašnjih komunističkih sudova biti i religiozni nadomjestak onima koji otpadaju od tradicionalnih religija.

Političke znalajke suda ne očituje se samo u moći njegova tužiteljstva nego i u dugoročnom prihvaćanju argumentacije njegovih presuda, što je na zagrebačkoj konferenciji potvrdila i potpredsjednica hrvatskoga Vrhovnog suda Ana Garačić, kazavši da je "Hrvatska nedavno prilagodila svoje zakone kako bi mogla koristiti dokaze s Haaškog suda". Ova apsurdna izjava unaprijed dovodi u pitanje svaku buduću objektivnost i nepristranost hrvatskih sudova, jer će radi zadovoljavanja haaških političkih okvira sudovati samo za obranu optužnica, što nije ništa drugo nego potvrđivanje već unaprijed donesenih presuda.

Još je dalje u označavanju političkoga karaktera haaškoga sudišta otišla nizozemska veleposlanica u Hrvatskoj Stella Ronner Grubačić, koja je istaknula važnost Haaškoga suda u tzv. regionalnoj suradnji, pozvavši političke vođe u "regiji" da u toj suradnji prevladaju prepreke. Nu sve smo to ionako još odavno detljano znali pa će presude hrvatskim gneralima Gotovini i Markaču pokaziti tek trenutni odnošaj snaga na međunarodnoj pozornici.

Zato one, bez obzira na to kakve će biti, upravo zbog svoga političkog zanačaja, ne bi trebale poljuljati dosadašnju prvadoljubivost hrvatskoga naroda, koji se, unatoč protimbi međunarodnih čimbenika, znao obraniti od jugoslavenske i velikosrpske agresije, a potom i osloboditi svoja okupirana područja te od "srebreničkoga sindroma" međunarodne politike spasiti od već pripremljena pokolja UN-ovo zaštićeno područje u Bihaću, gdje je stotinu tisuća muslimana čekala sudbina već viđena genocida u istovjetnoj srebreničkoj enklavi.

Upravo zbog tog, ali ne i samo zato, nego i poradi samosvjesti koju su svojim umijećem i hrabrosti ugradili u svakoga hrvatskog čovjeka, generali Ante Gotovina i Mladen Markač jesu istinski vitezovi hrvatskoga Domovinskog rata, pa to u svijest ugrađeno kolektivno priznanje zapovjednicima pobjedničke Hrvatske vojske ne će niti može poljuljati nikakva presuda haaškoga suda. Hrvati napokon trebaju naučiti, a to će se nabolje vidjeti iz presude, razliku između domoljublja i politike.

Domoljublje je obveza za sve, a politika tek umijeće da se postignu ciljevi, koji proistječu iz tog plemenitog osjećaja. Te ciljeve su svojedobno na bojnom polju, između ostalih, ostvarili i naša dvojica hrvatskih vitezova - generali Ante Gotovina i Mladen Markač, kojima je Haaški sud, kao i cjelokupnu hrvatskom narodu već dosad nanio nepopravljivu štetu.

Mate Kovačević