U proteklih godinu dana bili smo svjedoci niza javnih ekscesa u kojima su se vršili osobni ili politički obračuni putem otuđenih email poruka, prisluškivanja ili uhođenja.

Kao u nekom špijunskom trileru koji se snima među nama u Hrvatskoj je moguće nekažnjeno čitati tuđe email poruke u novinama, znati iskaze osumnjičenih prije samih sudaca te naručiti javni linč osoba ukradenim mailovima preko korumpiranih medija.  Sustav osobne i nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj ne postoji, on je privid kojeg na životu održavaju još samo interesni lobiji medijskih magnata.

U ovoj zemlji je potpuno normalno da ministar unutarnjih poslova živi u stanu medijskog magnata  čiji list objavljuje ukradene mailove profesorice Sande Ham. Kome bi moglo pasti na pamet kako se možda ministar obračunava sa jednom profesoricom, putem svog stanodavca, jer se profesorica ne tako davno osudila prozvati vladu zbog nasilja nad hrvatskim jezikom. Naime, profesorica Sanda Ham, kao uvaženi lingvist, javno je prozvala Vladu zbog ukidanja Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika te zbog sulude promjene naziva ministarstava športa i zdravlja.

Provjereni recept prema kojem najprije sudi „narod“ još uvijek je dobro uhodan. Najprije, nije važno kako, dolaze do osobnih podataka i razgovora osobe koja je predodređena za linč, potom kreće javno čerečenje i blaćenje neviđenih razmjera, a potom možete ili ne morate biti krivi.

Kada se u nepunih godinu dana dogodi niz sličnih slučajeva onda bi to barem trebalo zabrinuti resornog ministra. Budući ove pojave, svojstvene za diktatorske režime, nisu zabrinule naš sigurnosni aparat zabrinule su sustav Europske unije koji se opravdano pita je li možda u svoje okrilje prima Bjelorusiju.

U uređenim demokracijama građani ne trebaju strahovati hoće li netko njihove privatne razgovore obznaniti u medijima. U uređenim demokracijama zakon sankcionira krađu i provaljivanje u privatne mailove. U uređenim demokracijama sustav se trudi suzbiti kriminal ove vrste. U Hrvatskoj sustav se koristi svim navedenim sredstvima u obračunu s nepodobnim građanima.

Kada se sustav sigurnosti, koji je po prirodi posla zadužen za sigurnost građana, obračunava sa građanima kriminalnim metodama ili postoje ozbiljne indicije kako se sustav služi nedozvoljenim metodama onda se takav sustav ne može nazivati demokratskim. Možda je slučajnost, ali postupci aktualne vlasti i njihovih medijskih zastupnika neodoljivo podsjećaju na način obračuna totalitarnog komunističkog režima sa neistomišljenicima. Prema istom obrascu djelovanja manje su važna ustavna prava pojedinca koja bi trebao štiti zakon, mnogo je važnije uspješno javna kompromitacija osobe koja se drznula javno propitati odluke jedne ne narodne vlasti. Nakon smišljene kompromitacije slijedi udar na osobnu egzistenciju nepodobnog pojedinca.

U Hrvatskoj vrijeme prolazi, ali uvriježene navike vladanja i obračuna s političkim neistomišljenicima prenose se s koljena na koljeno.

Željko Primorac