Hrvatski književnik, prevoditelj te jedan od utemeljitelja HDZ-a Milivoj Slaviček umro je 6. studenoga, u 84. godini u Zagrebu.

Rođen je 24. listopada 1929. godine u Čakovcu. Diplomirao je 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomska predavanja pohađao je u Varšavi i Krakovu. Radio je kao knjižničar, srednjoškolski profesor i urednik časopisa "Književna tribina", "Stih" i "Kolo".

Bio je aktivan u političkim promjenama krajem osamdesetih i početkom devedesetih: od 1989. bio je u vodstvu HDZ-a, a  1992. godine  prvi hrvatski predsjednik dr.Franjo Tuđman postavio ga je za prvog hrvatskog veleposlanika u Poljskoj te je bio predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Predložio je da se u tekst hrvatske himne ubace riječi “sinje more svijetu reci”.

Prvu pjesničku zbirku "Zaustavljena pregršt" objavio je 1954. Među njegovim zbirkama navode se "Daleka pokrajina" (1957.), "Modro veče" (1959.), "Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme" (1967.), "Purpurna pepeljara, naime to i to" (1969.), "Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja" (1978.), "Pjesme neke buduće knjige" (1979.) i "Sjaj ne/svakodnevice" (1987.).

Osim pjesama pisao je eseje, osvrte, komentare i novinske članke te prevodio s poljskoga, slovačkoga i slovenskog jezika. Među prijevodima s poljskog posebno se ističe knjiga prijevoda poezije, drama i eseja pape Ivana Pavla II.

Posljednji ispraćaj Milivoja Slavičeka bit će u ponedjeljak, 12. studenoga 2012. u zagrebačkom krematoriju na Mirogoju u 12,55 sati.

Sveta misa zadušnica služit će se u petak 16. studenoga 2012. u crkvi sv. Blaža u 18,30 sati.

M.M.