ISTAKNUTE VIJESTI

Ako niste znali što precizno znači strana riječ „blasfemija“ citirat ću vam njneno značenje iz Rječnika stranih riječi Bratoljuba Klaića: (blasfemija – hula, bogohuljenje: pogrda, psovanje, kleveta, grdnja: blasfemičan – bogohulan, strahovito uvredljiv, krajnje pogrdan, klevetnički u najgorem smislu).

Dana 22. lipnja 2011 u Brezovici kod Siska na državnoj svečanosti spomen dana osnivanja prvog partizanskog odreda, javno s najvišeg vrha hrvatske države izgovoreno je „da je antifašizam duhovni otac Domovinskog rata“. Svi katolici, pa i svi kršćani u RH, da šire ne govorim, tu izjavu mogu doživjeti samo kao – blasfemiju. Kao prvo svi kršćani svijeta nemaju nikakvog drugog duhovnog oca osim – Isusa Krista, niti ga smiju imati, jer to iz temelja poništava njihovu vjeru. Makar da je to izgovoreno od nekoga tko je agnostik, dakle nekoga tko ni u što ne vjeruje, dobiva još veću težinu i sadržaj. Takva izjava sa samoga državnoga vrha  data niti deset dana od posjete Svetoga oca Hrvatskoj – djeluje zaprepašćujuće. Trebala bi zaprepastiti cijelu Kršćansku crkvu u svijetu.

Kao prvo, to nije ni povijesno, ni činjenično točno, a kamoli da bi to bilo točno u duhovnom smislu. Točno je da su skoro svi hrvatski branitelji za vrijeme Domovinskog rata oko svojih vratova nosili krunicu, a nisu nosili nikakvi ateističi, ili ako hoćete antifašistički, bolje kazano, komunističko bezbožnički znak crvene petokrake. Taj bezbožnički znak upravo su na svojim kapama nosili oni koji su razarali naša sela i gradove, koji su palili, silovali, klali pred sobom sve što je hrvatsko i katoličko, da ne kažem i nesrpsko. Upravo oni koji su vršili agresiju na hrvatski, ali i na druge narode na tlu  bivše Jugoslovije pozivali su se na antifašizam iz Drugog svjetskog rata kao svog duhovnog oca i prethodnika u ostvarenju velikosrpskih ciljeva, čak su i četnike proglasili – antifašistima.

U Domovinskom ratu od strane hrvatskih branitelja nije otpjevana niti jedna partizanska pjesma, nije nošena niti jedna komunistička zastava, niti jedna jedinica se nije zvala po antifašizmu, ili po nekome tko je sudjelovao u antifastičkom pokretu. Predsjednik RH upotrebio je upravo argumentum a contrario (dokaz iz suprotnih pretpostavki), to bi trebao znati, ako ništa drugo tada zacijelo kao sveučilišni preofesor kaznenog prava na najprestižnijem hrvatskom – Zagrebačkom sveučilištu.

Kad govorimo o antifašizmu kao načelu ne vjerujem da bi danas u Hrvatskoj itko bio protiv toga.

Premda je u pravilu antifašizam u svijetu bio pokret života a ne pokret smrti, poput francuskog i antifašizma kod nekih drugih naroda. Gledano sa stajališta hrvatskog naroda, vrijednost tog „hrvatskog“ antifašizma iz tog vremena je vrlo upitna jer se iza njega krio program koji se borio za vlast Beograda i Moskve i rashrvaćenje svega. Program koji je po mnogo čemu bio čisto antihrvatski, bio je napose obojen komunističkom ideologijom u čemu je antikatoličanstvo imalo posebnu ulogu, a izazvao je tolike nevine žrtve kod Hrvata, a posebno neposredno iza Drugog svjetskog rata u doba mira, kakve hrvatski narod nikada nije pretrpio u zbiru u cjelokupnoj svojoj povijesti od svih svojih neprijatelja zajedno.

To što se skrivalo iza takvog antifašizma i prodavalo pod antifašizam su masovni komunistički zločini što zacijelo nije antifašizam i koji su toliko pogodili hrvatski narod da se od toga u demografskom smislu nije oporavio ni do dan danas. I danas govoriti da je takav „antifašizam“ duhovni otac Domovinskog rata doista vrijeđa svaku hrvatsku, a posebno vjerničku dušu, ali i svakog istinoljubivog čovjeka.

Dokle god u hrvatskim političkim duhovima ne sazrije volja da na povijest treba gledati očima Istine i vidjeti ne samo ono što je bilo svijetlo, već i sve ono što je bilo tamno na svim zaraćenim stranama beziznimno, dotle na ovim prostorima neće biti sreće. Zašto ne možemo biti ljudi i kazati sami sebi idemo rasvijetliti ama baš sve što se dogodilo u tom nesretnom vremenu, jer budućnost jednog naroda može se graditi samo na istini. Onaj narod ili njegova politika koja ne prihvaća istinu upravo onako kako se i dogodila, gradi državu kao kad se kuća gradi na pijesku. Ona nema niti će ikada imati čvrste temelje. Istina je poput žive rijeke koja na svojim obalama hrani i podržava život.

Mile Prpa