ISTAKNUTE VIJESTI

Od dolaska Kukuriku koalicije na vlast sve više je odluka koje se provode na ideološkoj i političkoj, a manje na stručnoj razini. Zapravo, politika se sa svojom ideologijom miješa u mnoga područja ne poštujući struku niti interes volje većine, posebice kad su u pitanju temeljne odrednice hrvatskoga naroda. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, donijelo je 8. svibnja, skriveno od javnosti, odluku o raspuštanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika s obrazloženjem u kojem između ostaloga stoji: »Zato što smatramo da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja ih i financira.«


Odluku o ukidanju toga vijeća komentira prof. dr. Sanda Ham, pročelnica Katedre za suvremeni hrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Osijeku. »O ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika čula sam od kolega koji su bili članovi i koji su pismom obaviješteni da se Vijeće ukida - naime, o toj odluci javnost još nije obaviještena«, ističe prof. Ham. Istodobno navodi da je Ministarstvo donijelo 8. svibnja odluku o raspuštanju toga Vijeća jer to tijelo drži politikantskom institucijom, a samu odluku je objavilo javnosti tek pod pritiskom i tek dvadesetak dana nakon što je donesena.«

Postavlja se pitanje minimalne logike

»Iz izjave je jasno da su dvojica akademika (Radoslav Katičić, Mislav Ježić), 8 sveučilišnih profesora (Ivo Pranjković, Marko Samardžija, Ljiljana Kolenić, Marija Turk, Branka Tafra, Mile Mamić, Ivan Zoričić, Joško Božanić), dva doktora znanosti (Mirko Peti, Dunja Brozović-Rončević) i jedan enciklopedist svjetskoga formata (danas pokojni Tomislav Ladan) otpušteni u povijest kao bića drugoga reda, a njihove matične institucije, koje su ih predložile u to tijelo, proglašene su nekompetentnima da bi raspravljale o hrvatskom standardnom jeziku. Budući da su to odreda visokoškolske ustanove i instituti (filozofski fakulteti u Zagrebu, Osijeku, Zadru, Splitu, Rijeci i Puli, Učiteljski fakultet u Zagrebu, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Leksikografski zavod) te Matica hrvatska, koje i samo Ministarstvo u svom priopćenju smatra jedino kompetentnima da se bave znanstvenim i stručnim radom na području hrvatskoga jezika, postavlja se pitanje minimalne logike autora toga priopćenja. Zanimljivo je i protuslovno da Ministarstvo ističe Institut za jezik i jezikoslovlje kao kompetentnu ustanovu, a prije koji mjesec nisu ga poslušali kad ih je upozorio da 'zdravlje' namjesto 'zdravstva' u imenu ministarstva nije dobro i da 'šport' sasvim naravno funkcionira u hrvatskom strukovnom jeziku.«

SDP opet razvodnjava hrvatski jezik?

Komentirajući izjavu da je Kukuriku koalicija, pak, u svom programu jasno rekla da politika neće arbitrirati ni u jednome stručnom pitanju, pa ni u jeziku, prof. Ham kaže da uz sve, valja osporiti i/ili problematizirati neke od navoda jer su netočni. »U prvom redu Vijeće je demokratski birano jer je svaka institucija birala svoga člana kao svojega predstavnika. O tom postoji dokumentacija. Dragan Primorac, koji je tada bio ministar, potvrdio je Vijeće. To je uobičajeni postupak jer je Vijeće bilo tijelo Ministarstva, a ministar (tko god) potvrđuje takva tijela. Nadalje, Vijeće nije bilo politikantsko. U njemu su bili pripadnici različitih stranaka i nestranačke osobe. Ne znam što je tu politikanstvo. Ponižavanje struke, to da. Struka će, nasreću, opstati i kada to Ministarstvo nestane. A tako i hrvatski jezik. Isto tako, valja podsjetiti, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje uputio je ministrima početkom godine otvoreno pismo da griješe u promjeni naziva ministarstava. Nisu se samo oglušili, nego su se postavili iznad Instituta i podijelili im packe ne uvažavajući njihovo mišljenje. Sad se pozivaju na Institut? Na državnu instituciju (svoju) koju ne poštuju? Kako se to može tumačiti, nego da se ne poštuje struka.

Također, pogrešno je spominjati da ih Ministarstvo plaća, jer članovi Vijeća nisu bili na platnom popisu. To su vrhunski hrvatski jezikoslovci koji su neovisno djelovali i po svojoj savjesti. Sve se može pročitati u zapisnicima s Vijeća. Vijeće je unutar sebe bilo demokratsko. Odluke su se donosile glasovanjem. I to se može vidjeti u zapisnicima. Vijeće se sastaje kada je pred njim zadaća. Zašto Jovanović i Ostojić nisu pitali Vijeće o promjeni naziva ministarstava? Pitanje su pravopisa prepustili svojem savjetniku Goldsteinu, a on je izdavač i to izdavač pravopisa. Među članovima Vijeća nije bilo čak ni autora pravopisa, a kamoli izdavača. Ministarstvo se ni u čem nije savjetovalo s Vijećem. Tijelo na koje se poziva kao mjerodavno - Institut - ne poštuje.

To je uistinu razotkrilo informiranost onih koji su ukinuli Vijeće. U svojem potpunom neznanju i nerazumijevanju, MZOS je poslao pismo razrješenja i na adresu pokojnoga člana, Tomislava Ladana. Ako ne znaju da je preminuo prije 3,5 godine, znaju li uopće tko je taj svjetski poznati leksikograf i da ga je zamijenio Marko Samardžija. Sve to stoji u dokumentaciji. Mogli su barem pročitati«.

Prof. Ham ističe da je ukinuto jedino državno mjerodavno i stručno tijelo koje je imalo sustavno skrbiti o hrvatskom jeziku, a otvoren je prostor nestručnjacima, amaterima i politikantima. Nema pogubnijega nego kad se iz struke izbace stručnjaci i iz hrvatskoga jezika hrvatski jezikoslovci. Odluka je o ukidanju Vijeća posve politička, samo politika može pismom ukidati demokratski izabrana tijela i smjenjivati demokratski izabrane predstavnike. Malo se u javnosti zna, ali prvo je Vijeće za normu hrvatskoga jezika osnovalo Vijeće za jezikoslovlje u Ministarstvu znanosti i tehnologije 16. ožujka 1998. Vijeće je djelovalo do 2000. Tada je ugašeno. »Vijeće koje je sada ukinuto, drugo je Vijeće, dakle - dva dolaska na vlast SDP-a i dva ukidanja Vijeća za hrvatski jezik. Poslije prvoga ukidanja Vijeća, na tržište je stigao Anić-Silićev pravopis. U tom su pravopisu uhićenje i hapšenje, susjed i komšija, žlica i kašika posve ravnopravne riječi, a što džanika, džanum, akšamlučar, kašičkanje, kašikanje, solistkinja i slična unitaristička jednačenja, rade u pravopisu koji se zove hrvatski, to valjda samo autor i izdavač pravopisa znaju - izdavač je toga pravopisa Slavko Goldstein, a trenutačno je taj izdavač savjetnik ministra znanosti, Jovanovića.«

Pogoduje li se Goldsteinovu pravopisu?

Prof. Ham kaže da je Vijeće, za razliku od dnevnopolitičkih nadrijezikoslovaca, hrvatski jezik usmjeravalo prema samosvojnosti i unutrašnjoj izgradnji - utvrđivanju vlastitoga sustava iz njega samoga. U tom je važnost Vijeća velika. Nije se tu popuštalo politikantskim pritiscima i izletima u unitarističke vode. »Uz to, Vijeće je utemeljilo pravopisna načela jer mu je to bila i jedna od zadaća. Ta pravopisna načela daleko su od unitarizma i skretanja hrvatskoga jezika u kojekakve promašene projekte rashrvaćivanja. Međutim, iz Ministarstva su odmah, čim su preuzeli obrazovanje naše djece u svoje ruke, najavili novi pravopis, jer im ovaj nije po volji, a sadašnji je školski pravopis napisan prema načelima Vijeća za normu. Novi je pravopis u javnosti najavio, naravno, ministrov savjetnik, Goldstein, izdavač pravopisa iz 2001, pravopisa koji tada, i nikada, nije dobio ministarsko odobrenje za upotrebu u školama. Vijeće je bilo osobito baš po tome što je jedan od uvjeta za članstvo i rad u Vijeću bilo i to da jezikoslovac član ne smije biti autor pravopisa - naime, već u vrijeme osnutka Vijeća Babić, Moguš, Ham i Silić bili su autorima pravopisa i nitko od njih nije imao djelatnoga pristupa Vijeću. Važno je napomenuti i to da je Matica hrvatska dvije godine nakon što je Vijeće postavilo pravopisna načela i Ministarstvo ih prihvatilo, dakle, 2007, objavila svoj pravopis neusklađen s odlukama Vijeća. Matica hrvatska, međutim, o Jovanovićevoj odluci šuti. Šuti i Ministarstvo.«


Vlado Čutura / Glas koncila